Velebit se odlikuje velikim brojem staništa (prema nacionalnoj klasifikaciji staništa ima ih više od 40), što je posve razumljivo s obzirom na veličinu i visinsku raščlanjenost planine. Najveći dio Velebita prekriven je šumskom vegetacijom. U visinskoj raščlanjenosti izmjenjuju se od primorja termofilne šume reda Quercetalia pubescentis s bijelim i crnim grabom, na njih se nastavljaju termofilne bukove šume (Seslerio-Fagetum), slijede čiste brdske bukove šume (Lamio orvalae-Fagetum), miješane bukovo-jelove šume (Omphalodo-Fagetum), pretplaninske bukove šume (Polysticho lonchitis-Fagetum) i klekovina bukve. Na vrhovima ima klekovine bora krivulja (Pinus mugo), a na stijenama, kao i u mrazištima krških udolina, pionirskih zajednica smreke razreda Vaccinio-Piceetea. Na vlažnom i kiselom staništu rijetka je šumska zajednica, močvarna šuma jele s blijedožućkastim šašem (Carici brizoidi-Abietatum). Mjestimično ima i šuma crnog bora (Pinus nigra ssp. nigra).

Iako su druga staništa razmjerno malih površina, ipak ona sadržavaju najveći dio vrsta i endema. To su vegetacija šumskih rubova sveze Trifolion medii, vegetacija sječina i paljevina sveze Atropion bella-donnae, vegetacija stijena sveza Moehringion muscosae i Micromerion croaticae, vegetacija točila sveza Peltarion alliaceae, Silenion marginatae i Arabidion careuale. Svakako su značajni različiti tipovi travnjaka. Oni na nižim, odnosno jugu izloženim padinama, pripadaju redu Scorzonetallia, vrlo bogata flornog sastava i s velikom populacijom vrste Pulsatilla grandis, dok na višim i izloženijim grebenima travnjaci pripadaju planinskim rudinama sveza Seslerion juncifoliae i Festucion bosniacae. U dolcima, na dubljem, kiselom tlu, mogu se naći acidofilni travnjaci sveze Nardion. Na mjestima gdje se dulje zadržava snijeg, vegetacija je šarenih „planinskih vrtića“ sveze Alno-Adenostylion, s visokim biljkama upadljivih boja (siva ljepika – Adenostyles alliariae, ljubičasti mlječ – Cicerbita alpina, austrijski divokozjak – Doricnium austriacum, omik – Aconitum lycoctonum).

Mali cretovi (acidofilni i bazofilni) ostatak su nekada većih, koji su u vegetacijskoj sukcesiji zarasli.

Šikić, Z. ur. (2007b): Park prirode Velebit. Plan upravljanja. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Krasno.